Jer juha je važna
Odnos prema hrani i kako nas ona određuje na zanimljiv način kroz tri iskustvene radionice provela na nas je Nikolina Vidović, diplomirana med. sestra i edukantica psihoterapije. Već samo predstavljanje sebe kroz neko povrće ili voće otkrilo je podsvjesno neke naše osobine, pristup prema kušanju nečeg novog npr. namaz od avokada ili shushi te nam dalo uvid kako da bolje razumijemo odbijanje hrane nekog djeteta u vrtiću. Edukatnica Nikolina pokazala nam je kako iskustvo ( uključena sva osjetila, ugodno/neugodno), pamćenje (špinat iz vrtića), vrijednosti (obiteljski ručak), uvjerenja (grijeh je bacati hranu), jezik/kultura ( 1.Maj – roštilj), emocije (slavlja uz slatku hranu) formiraju naš stav prema hrani. Osvijestili smo i mi odrasli, najprije probaj, pa onda odluči hoćeš li ili nećeš nešto pojesti. Svima nam je zbog brzog načina života važna tradicija okupljanja oko nedjeljnog ručka uz obaveznu juhu i bez ustajanja od stola dok svi ne pojedu obrok, naravno i bez mobitela za stolom. I u konačnici zaključili kolika je naša odgovornost u kreiranju i stvaranju kulture prehrane u kolektivu, način na koji prezentiramo hranu (verbalna/neverbalna komunikacija), vodimo računa o raznolikosti i uravnoteženosti namirnica te pokazujemo brigu za okoliš (sadanja biljaka u vrtićkom povrtnjaku, kompostiranje).
